Arhiva Kategorije: kultura

SFF objavio natjecateljski program – igrani film 2016.

Igrani filmovi natjecateljskog programa Sarajevo Film Festivala prikazuju se u udarnim terminima u zgradi Narodnog pozorišta. Filmovi iz ovog izbora obično su svjetske premijere i popraćeni su primanjem na crvenom tepihu uz obavezni photo op za predstavnike medija; ujedno prilika za intervjue i konferencije za novinare koje se događaju neposredno prije službenih projekcija. 

Kao glavni program festivala, natjecateljski program igranog filma privlači više od 150 gostiju – redatelja, glumica i glumaca, scenarista, direktora fotografije i mnogih drugih stvaratelja na filmu i slovi kao glavno mjesto susreta profesionalaca istočnoeuropskog filma. 

Iz ovogodišnje iznimno potentne selekcije odabrao sam dva naslova koje ne smijem propustiti, a to su “Psi” Bogdana Mirice zbog nagovještaja grube atmosfere, fotografije i osjećaja fatalizma te djelo “Sljedbenica” Lukas Valenta Rittera zbog tematike seksualnosti i centralnog ženskog lika. 

Izdvajam par fotografija iz potencijanog hita “Vlažnost” Nikole Ljuce. 


izvor fotografija screenshot via youtube, naslovna fotografija slideshare.net 

Clip Psi

Detaljnije na sff.ba – natjecateljski program igrani film 2016.

SFF predstavio natjecateljski program – kratki film 2016.

Vodstvo SFF kao cilj natjecateljskog programa kratkog filma navodi otkrivanje i promoviranje mladih autora koji svojim stavovima mijenjaju svijetu ili iskazuju svoja stajališta o svijetu. Filmovi su tematski raznoliki i stilski različiti. Kratki film je često način na koji mladi redatelji bruse svoj zanat, a dodatan poticaj im je i taj što se filmovi pobjednici, zajedno sa kratkim filmovima iz programa Novi tokovi, natječu za predstojeću nominaciju Europske filmske akademije u kategoriji kratkog filma.

Filmovi iz ove selekcije natječu se za Nagradu za najbolji kratki film, te dvije specijalne plakete žirija. 

Izdvajam film “Cosmorama” Eren Aksua zbog sjajne fotografije. 


izvor fotografija screenshot via vimeo, naslovna fotografija EFA

Trailer Cosmorama

Detaljnije na sff.ba – natjecateljski program kratki film 2016.

SFF predstavio program U fokusu 2016.

Program ”U fokusu” znakovit je po tome što filmovi iz ove selekcije ne konkuriraju za nagrade na SFF već služe kao izložbeni kutak značajnih ostvarenja filmova iz regije u prošlih godinu dana. Ostvarenja iz ove selekcije već žive svoj kino život i ostvarili su značajan uspjeh na Filmskim festivalima te su ujedno i pozitivno prepoznati od kritike.

Svi izabrani naslovi imaju čvrstu autorsku dorečenost te je izbor favorita težak no izdvajam ”Sieranevada” autora Cristi Puiua jer se čini da ima sjajan scenarij i dobro koristi glumački ansambl te ”Prekid” Yorgosa Zoisa zbog inovativne premise, atmosfere, dobre montaže zvuka i upečatljive fotografije.

Izdvajam par kadrova iz potencijalno odličnog filma ”Noćni život” Damjana Kozolea. 

izvor fotografija screenshot youtube, naslovna fotogafija focusacademy.it

Clip Sieranevada

Trailer Prekid

Detaljnije na sff.ba – U fokusu 2016.

 

SFF predstavio program Kinoscope 2016. 

Kinoscope program Sarajevo Film Festivala sačinjavaju filmovi iz svih krajeva svijeta, ali znakovito ne iz onih zemalja iz kojih gledamo filmove u natjecateljskim selekcijama. Razlog tome je, logično pretpostavimo, afirmacija zemalja van natjecateljskog kruga kao i dodavanje umjetničke širine izborom različitih svjetskih kinematografija. Autori filmova su podjednako i prekaljeni autori i svježa mlada imena.

Ovogodišnja selekcija donosi mnoga iznenađenja, od sjajnih horor naslova do zapaženih naslova iz Cannesa.

Djela koje nemam namjeru propustiti su svakako miljenik Cannesa njemački film “Toni Erdmann” koji je zanimljiv po tome što je gotovo ujedinio kritiku u hvalospjevima ( za komediju u Cannesu apsolutni presedan) i brazilski “Aquarius” koji krasi sjajna fotografija, izvrsna Sonia Braga, snažan scenarij i umjetnička dosljednost.

Izdvajam par fotografija iz filma “Toni Erdmann”.


izvor fotografija trailer via youtube

Trailer: Toni Erdmann Clip: Aquarius

Detaljnije na sff.ba – kinoscope program 2016.

SFF predstavio program Summer Screen 2016. 

Jedan od najzanimljivijih i najopuštenijih programa na SFF je Summer Screen program koje ove godine donosi sjajan izbor filmova. Izbor filmova donosi naslove koji su fokusirani na glazbu, pop kulturu te slobodno razmišljanje.

Posjetioci ovog programa imaju priliku uživati u ugodnoj atmosferi koja podsjeća na piknik, gledati filmove zavaljeni u udobne ležaljke te piti Sarajevsko pivo, eksluzivnog sponzora 22. Sarajevo Film Festivala.

Dva dokumentarna filma koja svakako imam namjeru pogledati su “Muzika stranaca: Yo-Yo Ma i Silk Road Ensamble” i “Sve besane noći”. Oba naslova nagrađena su na filmskim festivalima (Sydney FF i Sundance FF). Prvi nudi sjajnu priču o snazi glazbe, vrijednosti ljudskog povezivanja i značaju različitih kultura. Drugi stavlja naglasak na inventivni pristup pričanju dokumentarne priče što je kvaliteta koju tražim od dokumentarca.

I ništa manje bitno oba filma imaju sjajnu fotografiju.

Izdvajam par fotografija iz dokumentarnog filma “Muzika stranaca: Yo-Yo Ma i Silk Road Ensamble”.

izvor fotografija trailer via youtube, naslovna foto izvor SFF

 

Detaljnije o programu na Summer Screen Program SFF

Trailer Muzika stranaca: Yo Yo Ma i Silk Road Ensambl

Trailer Sve besane noći

Homage velikanu na 22. SFF – Sergei Eisenstein

Na ovogodišnjem SFF održati će se prikazivanje fragmenata iz nedovršenog epskog filmskog projekta  ¡Que Viva México! iz 1932. godine ruskog redatelja Sergeja Ajzenštajna pod naslovom ” Iz Meksika: Muzika za Eisensteina”. Projekt predstavljanju Filmoteka UNAM ( filmski arhiv Meksičkog nacionalnog sveučilišta) i San Cristobal International Film Festival. 

Zanimljiva ideja i sjajan projekt na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu te ujedno i prvoklasan glazbeno filmski doživljaj. 

Detaljnije na SFF – novosti

izvor fotografije: http://www.christiebooks.com

Šibenčanin na SFF II. dio – U grču

Ja nisam novinar.

Nemam namjeru biti niti je to moja strast. Ja pišem kad i ako za tim imam potrebu. Kreativni rad ne treba siliti. Prošlo je punih jedanaest mjeseci od kada sam zadnji put ovdje nešto napisao. Film je i dalje neizostavni dio mog života, filmske večeri u knjižnici idu svojim ustaljenim ritmom već šestu sezonu, a novi projekt na tvrđavi Barone pod nazivom ”Srijedom po svijetu” je obećavajuće počeo. Kulturni život i promišljanje istog je nešto čemu poklanjam svoje slobodno vrijeme. No pisanje ovdje mi jednostavno nije išlo…

Detaljnije na Srijedom po svijetu, detaljni program za ljeto 2016.

Srijedom Logo

Polako se približava kolovoz ili kako ga obično početkom srpnja počnem nazivati – august, drugim riječima, približava se Sarajevo Film FestivalMoj prošli posjet prošao je s uobičajenom kombinacijom sjete i ushita  te sam nakon povratka kući polako utonuo u maglovitu kombinaciju očaja i distance radi koje sam sumnjao da ću se vratiti na ovogodišnje izdanje festivala.

Sarajevo sam kroz godine posjetio u svim godišnjim dobima – od opake zime do živahnog proljeća, od sjetne jeseni do sparnog ljeta s hladnim večerima. Svaki ulazak u grad me učini sretnim i živim kao da se vraćam kući poznatim običajima te sam polako počeo nalaziti mir u rutini kad kročim poznatim stazama i kad vidim ista mjesta. Više se nemam potrebu upoznavati s gradom već uživam u onome što o njemu znam i uživam u društvu onih koje poznam. Ne laskam si da sam Sarajlija iako bih to rado bio. Tek sam gost kojeg rado primaju. Taj me grad drži u zagrljaju koji zauvijek želim da bude dio mene.

IMG_0727.JPG

Razlog moje bliskosti sa Sarajevom je i taj što je rat neizostavni dio mene. On me označio. Podjednako me izgradila svaka granata koja je pala na Sarajevo kao i na Šibenik. Nisam osoba koja smatra da treba prežvakavati povijest i stalno visjeti na pragu nje i sadašnjeg trenutka, nisam za taj limbo, odbojan mi je, militantan, grub i samački. Misli o trenucima opsade Sarajeva i granatiranja mojeg grada mi ipak ne daju da se posve oslobodim i smirim pa i suočim. To se više manifestira u Sarajevu nego u mom rodnom gradu, možda zato jer sam doma naviknut na mijenu pa o prošlosti ne razmišljam. Sarajevo me natjera da se vratim u djetinjstvo, u trenutke tišine i mraka. To nikad ne tražim niti želim no ta me sjena u Sarajevu uvijek podmuklo prati.

Kad sam daleko od Sarajeva onda ti osjećaji kopne i polako se diže koprena koja mi magli vid. Osjećam se laganije i bistrije, dani idu i nemam potrebu, točnije volju, pisati o mojim danima u Sarajevu, pa čak ni o lijepim trenucima  kojih tamo uvijek ima daleko više nego loših.

U sigurnosti svog doma ovaj put nisam imao načina da izbjegnem grubu oštrinu koju mi je kismet namijenio. Krajem marta dobio sam vijest da je moj prijatelj prekinuo svoj život. Taj me trenutak zaustavio. Posve. Natjerao me da se trgnem iz svoje sigurne rutine. Ta mi promjena nije pasala, našao sam se u poziciji u kojoj više nisam poznavao svoje vrijeme ni svoje rutine. Morao sam se pribrati, suočiti i ispratiti prijatelja na mirnije mjesto. Prijatelju sam se posvetio u smrti kad već nisam mogao za života. Pokopao sam ga i shvatio da je njegov život stao i da se moj mora nastaviti.

Od tada osjećam potrebu da nešto napišem i da se vratim u Sarajevo.

Kako da se smjestim u vrlo osobnom bezdanu između prošlosti i budućnosti? Rat nije jedino iskustvo koje me formiralo kao osobu, ne radi se ovdje o obračunu s agresorom, ni suočavanju sa traumatskim sjećanjima – kao i svaki unutarnji sukob i moj ima više ( pa i kontradiktornih) lica. Odlasci u Sarajevo su suočavanje sa mojom naravi i pokušaji da živim s njom. Vlastita me priroda tjera da stalno smirujem agresivni impuls i unutarnji nesklad što rezultira odgođenom reakcijom nakon perioda strpljenja. U Šibeniku se ne mogu pomaći od tih nemirnih oscilacija dok Sarajevo na mene djeluje kao umirujući agens jer njegovi stanovnici komuniciraju katarzički otvoreno i autoironično. Ovdje nemam tu umirujuću društvenu konstantu.

Veselim se povratku jer me šetnje uz Miljacku i tihi žubor rijeke umiruju i uvijek namjerno obilazim što više mogu bez sredstava prijevoza. Baš ta osobita živost augusta mi daje snagu, sparina me tjera da ostanem u grču dok se ne rashladim. Ne dam miru da me posve obuzme. Ne mogu to nikada, tamo sam malo više u dodiru s tom stranom koja me koči i plaši, ali ipak joj ne dam da me paralizira. Ne bojim se tog straha. Koliko me lomi toliko me i drži budnim. Sarajke i Sarajlije mi dopuštaju da se suočim sa samim sobom i dišem malo slobodnije.

Nisam novinar i ne pišem kao novinar, pišem osobno i otvoreno. Otići ću na Sarajevo Film Festival i pisat ću mnogo o onome što najviše volim, a to je film iz grada koji mi je osobito drag.