Arhiva Oznaka: maximilianhartmuth

Zemaljski Muzej BiH

Ponukan katastrofalnim stanjem kulturnih institucija u susjednoj nam Bosni i Hercegovini odlučio sam se za istraživanje uzroka zbog kojih je došlo do toga i utvrđivanja razloga zbog kojih se ništa ne mijenja.

Zemaljski muzej, izvor: arheon.org

Zemaljski muzej, izvor: arheon.org

Izvještaj će se sastojati od tri dijela. Prvi dio će obuhvatiti povijesni osvrt na period osnutka muzeja dok će drugi dio približiti okolnosti zbog kojih se muzej zatvorio. Treći dio će biti sažetak rada inicijative Cultureshutdown.net te razgovor sa pokretačima akcije “Ja sam muzej” i djelatnicima muzeja.

Sve napisano u prvom djelu namjerno se bazira na informacijama dostupnima isključivo na internetu. Većina informacija u Hrvatskoj nije lako dostupna niti dolazi u redovitim intervalima čime želim naglasiti u kolikoj se mjeri kultura ne smatra bitnom vijesti što ide na sramotu BiH i Hrvatskoj. Takav odnos indikativan je sustavnom zanemarivanju kulture u BiH, a nedostatak interesa u Hrvatskoj je pokazatelj našeg ljudskog i kulturološkoga nazadovanja. jpg file Photomontage by Azra Aksamija, 2013
Dana 4. oktobra 2012. godine vrata Zemaljskog muzeja BiH su zatvorena na neodređeno vrijeme. Kao razlog navedena je nemogućnost obavljanja muzejske djelatnosti koja proizlazi iz zanemarivanja financijskih potreba ustanove što je pak nedjeljivo od pravnog statusa institucije kao takve.

 
 PRVI DIO: ROĐENJE AKTIVNOG KULTURNOG OPAŽANJA

OSNUTAK

Zemaljski muzej u Sarajevu osnovan je 1888. godine od strane Austro-Ugarske kao državna ustanova.
Deset godina ranije Habsburgovci su okupirali zemlju te još još više podijelili klasno i konfesionalno. Novim upraviteljima teritorija je bilo jasno da neće biti u mogućnosti dugoročno zadržati relativan mir niti da će stanovnici Sarajeva olako prihvatiti novu vlast. Promišljanje trenutaćnog i budućeg položaja nametnulo se kao nužnost te je vrijedno spomenuti stanovitog Baruna Josepha Alexandera von Helferta koji je, ne stupivši nogom na tlo Bosne, napisao osvrt objavljen u ”Boschnische Postu” 1884. godine, dajući uvid u razumijevanje novih teritorija ne štedeći pritom dijeljenje sugestija. Važući omjere stanovništva dolazi do zaključka da će bosanske latine i grke biti lakše uvjeriti u nove smjernice u kulturi i obrazovanju, dok će muslimansko stanovništvo biti daleko teže uvjeriti u potrebu za promjenom. Dalekovidno razmišljajući i s namjerom da preduhitri sličnu ideju s matičnoga teritorija sugerira, između ostalog, da se osnuje National-Museum. Tim činom je smatrao da je korist za habsburgovce trostruka: olakšati će vladavinu, ojačati će moralni napredak i intelektualno prosvjetljenje naroda koje je on opisao kao zatočene u vegetativnom stanju neznanja i rezignacije, te će, ništa manje važno, pokrenuti znanstveno promišljanje i istraživanje države.
Činom otvorenja muzeja 1.2.1888. godine njegove ideje postaju evidentne u praksi no ipak se njemu ne pripisuju zasluge za prvotno osmišljavanje ideje muzeja. Lokalno iščitani i službeni pogled se razlikuju utoliko što ideju muzeja stavljaju na čast franjevcu i kulturnom aktivistu Ivanu Franji Jukiću koji je (naglasak na pred habsburški) predložio da se osnuje ”Bosanski muzej”. Njegov cilj je bio stvaranje kolekcije, više nego institucije kao takve, koja bi imala za cilj sačuvati starine, odnosno spriječiti njihov izvoz i prodaju.
Jasnu i dokumentiranu povijest muzeja bilježimo 1884. godine pojavom liječnika Juliusa (Julija) Makaneca

Julius Makanec, izvor: plemstvo.hr

Julius Makanec, izvor: plemstvo.hr

koji apelira na potrebu stvaranja društva koje će u konačnici rezultirati osnivanjem muzeja. Taj apel poprima djelatni oblik 1885. godine i godinu dana kasnije društvo broji 400 članova. Prvi koraci društva bili su sve no idealni jer je trebalo proći šest mjeseci prije nego austrougarski ministar financija von Kallay, dozvoli osnutak. Nakon trnovitog početka von Kallay 1887. omogućuje preoblikovanje iz samoupravljanog društva u državnu ustanovu. Nesumnjivo veoma bitnu ulogu u tome imao je Ćiro Truhelka, budući tajnik i kustos muzeja kojeg je društvo pozvalo iz Zagreba.

Ćiro Truhelka, izvor: zurnal.ba

Ćiro Truhelka, izvor: zurnal.ba

Truhelka i von Kallay bili su uvjerenja da je jedini način za funkcioniranje muzeja njegova konverzija u državnu ustanovu. Obojica su bili suglasni s tim da je muzej izvrstan način za komunikaciju i utjecaj na puk što se svakako dade protumačiti kao razborit politički argument.
1888. godine muzej je otvoren. Tada je bio smješten u zgradu Mirovinskog zavoda, u blizini (katoličke) katedrale. Izabrana lokacija se sjajna uklopila u dio grada koji je urbanistički postajao habsburška provincija uloga čega je svakako bio planski odmak od otomanskoga naslijeđa.
Kontinuiranim uspješnim privlačenjem posjetitelja i povećanjem muzejskih kolekcija stvara se potreba za povećanjem muzeja. Iskra inicijative dolazi od strane djelatnika muzeja na čelu sa Truhelkom (koji od kustosa postaje ravnateljem). Dolaskom nasljednika carskog ”blagajnika” von Kallaya, von Rajecza u Sarajevo Truhelka koristi priliku da mu ukaže na problem. To čini na način koji von Rajecz najbolje razumije – u brojkama te sažima: od 1888. do 1906., dakle u 18 godina, muzejska se zbirka povećala za 43480 izložaka odnosno prosječno 7 izložaka dnevno! Takve brojke bile su iznimna pohvala sistematičnog rada djelatnika muzeja i garancija uspješnosti budućeg djelovanja.
Truhelkina inicijativa daje ploda i Von Rajecz ovlaščuje državnog arhitekta Karla Paržika, koji poput Truhelke živi i radi u Sarajevu od sredine 1880-tih. Paržik je diplomirao Akademiju lijepih umjetnosti u Beču i bio je student proslavljenog Theophila von Hansena. Četiri godine nakon što je diplomirao Paržik se zapošljava kao državni građevinski službeniku Sarajevu. Njegovi rani radovi poput zgrade mirovinskog zavoda i odbijenog plana gradske vijećnice ističu njegovu sposobnost spajanja nespojivih stilova i  upravo je ta vrlina ono što Karla Paržika ističe od suvremenika u vremenu kad je recikliranje ideja i stilova bila uobičajena pojava. Sjajnu disertaciju na temu života i rada Karla Paržika možete naći na karlopazik.com

Zemaljski muzej, detalj ulaza, izvor: karlparzik.com

Zemaljski muzej, detalj ulaza, izvor: karlparzik.com

Novi muzejski prostor građen je u periodu od 1908. do 1913. godine kada biva otvoren 4. listopada kao sjajan primjer neoklasicističke građevine koja uspješno spaja funkcionalno i estetski dorečeno.*

Fotografija iz zraka, izvor: skyscrapercity.com

Zemaljski muzej u Sarajevu, fotografija iz zraka, izvor: skyscrapercity.com

(Izvor naslovne fotografije: jasammuzej, fotomontaža Mona Lise je rad Azre Akšamije, *gore napisani članak se uvelike oslanja te parafrazira teze i opažanja iznesene od strane Hartmuth M., (2012.)The Habsburg: Landsmuseum in Sarajevo in Its Ideological and Architectural Context: A Reinterpretation, dostupno na academia.edu (9.kolovoza 2015.)

Oglasi